Iz Francuske revolucije izrastao je svjetski bojovni ateizam, antiklerikalizam, sekularizam i liberalizam te se proširio svijetom. Francuska revolucija postaje majka svih kasnijih krvavih revolucija. Ostaje međutim zagonetno u svezi Francuske revolucije, jer se nikada nisu dovoljno i do kraja istražili stvarni uzroci i pozadinski plan tih događanja, kao uostalom i svih drugih velikih revolucija 19. i 20. stoljeća, iako je jasno da revolucije imaju svoju ideologiju, svoje planere, začetnike i izvršitelje.
S Francuskom revolucijom često se spominje uloga Voltairea(François Marie Arouet,Pariz, 21. studenog 1694. – Pariz, 30. svibnja 1778.), koji je mrzio Katoličku crkvu. Nacionalna skupština, smatrala ga je utemeljiteljem Francuske revolucije. Pod kraj života bio je primljen u glasovitu parišku masonsku ložu “Les Neufs Soeurs” pod vodstvom velikog meštra Benjamina Franklina, uz hvalospjev dobrodošlice da je ispunio svoje dužnosti i prije nego je primio zaduženje.
Ako tražite predvodnika i uzora, racionalističkog i prosvjetiteljskog lika, onda će te ga zasigurno spoznati u djelima i životu ovog francuskog književnika, povjesničara i filozofa. Skeptik i ironičar cijelog života na koncu njegov opus bi se mogao sažeti pod geslom iz krajnosti jednog ništavila do krajnosti parodijske kritike Leibnizove filozofije optimizma.

Ostaje stoga, na kraju svega, jedan jasan cilj koji je imao kao potomak bogataške obitelji, iskazati sav prijezir i strahovitu mržnju spram onih koji su se usprotivili bezbožnom modelu uređenja države. Samo u tom razdoblju(potkraj XVIII.stoljeća) na području Francuske je nastradalo oko 120 tisuća katolika, te stoga to razdoblje možemo nazvati prvim ideološkim genocidom koji su se u narednom stoljeću prema potrebi za nijansu modificirani.Ali im je krajni rezultat uvijek bio i ostao, revolucija kao krvavi epilog suludih motiva pojedinaca!

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *