Njemački put prema izgradnji parlamentarne demokracije je pokrenut 1954.godine kada je promijenjen porezni tretman političkih stranaka.Javno financiranje stranke su opravdavale činjenicom da je glavna zadaća stranaka preodgojiti njemačko stanovništvo od nacističke diktature za parlamentarnu demokraciju.

U lipnju 1958. godine Savezni ustavni sud donio je presudu koja se ponajprije odnosila na porezne olakšice za donacije strankama. Sud je donio odluku prema kojoj je postojeći sustav poreznih olakšica za priloge strankama suprotan ustavu, ali je u dodatnom mišljenju ustvrdio da Temeljni zakon ne zabranjuje izravno ili neizravno financijsko pomaganje stranaka iz proračuna, objašnjavajući to činjenicom da je ustav eksplicitno priznao političkim strankama da imaju važnu ulogu u političkom životu. Zakon o strankama koji je donesen 1967.godine do danas je doživio neke korekcije ali u svojoj osnovi zadržao je temeljnu značajku u djelovanju svih politički stranaka na teritoriju Njemačke.Ta karakteristika se očitovala u konsezualnom načinu donošenja odluka, gdje se pod svaku cijenu nastoji izbjeći sukob među strankama, poučeni događajima i nestabilnostima Weimarske Republike inzistiralo se na politici konsenzusa.Početna ideja o javnom stranačkom financiranju, inicijalno nastala u Južnoj Americi, inspirirala je njemačke policy-aktere da razviju javnu politiku koja dotad nije postojala u Europi. Njemačka je tijekom vremena razvila opsežan, detaljno reguliran sustav stranačkog financiranja koji su, u manjoj ili većoj mjeri, oponašale ili preuzimale druge zemlje, pa je tako Njemačka od zemlje koja je preuzela tuđa rješenja postala zemlja koju drugi oponašaju. Treba usput naglasiti da je Njemačka sa transparentnim financiranjme političkih stranaka, dočekala svoje ujedinjene i proces lustracije na svom teritoriju sprovela uz pomoć komisija koje su pregledavale dosjee, STASI.Komisije su prikupile preko 150 tisuća stranica materijala, a u arhivima koja se tiču tog dijela prošlosti, zaposleno je 2000 državnih službenika. Danas svaki građanin i stranac koji je živio u Istočnoj Njemačkoj može preko interneta ispuniti pristupnicu za uvid u svoj dosje.

U Hrvatskoj je 1989. godine ponovo uspostavljeno višestranačje, ali unatoč tome politika je velikim dijelom nastavila funkcionirati sukladno obrascima naslijeđenim iz komunističkog sustava.Savez Komunista Jugoslavije(SKJ) nije punih osamnaest godina nakon 1945.godine i nastanka nove jugoslavenske državne zajenice naveden u Ustavu. Isto tako ostaje spoznaja da nikada nije donesen zakon koji bi regulirao njegov satus. Pa njegovo financijsko djelovanje kao i izvori financiranja ostaju i dalje obavijeni velom tajne. Raspadom državne zajednice učvrstila se garnitura ljudi koji su vezama iz bivšeg sistema ostali u zoni nedodirljivosti za ogroman broj svojih građana.
Velika materijalno ljudska stradanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1991. – 1995. god. su obilježila to kritično razdoblje u povijesti suverene i samostalne države.


Politička korupcija nije nova pojava u Hrvatskoj; ona je bila vrlo raširena i u razdoblju komunizma, i to s tolikim intenzitetom da je politička korupcija u Zapadnim demokracijama bila gotovo beznačajna u usporedbi s količinom političke korupcije u Trećem svijetu ili u komunističkim totalitarnim društvima kao što je bilo društvo u bivšoj Jugoslaviji.. Je li proces lustracije u RH nužnost ili ne, prosudite sami.

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *