Za nastanak hrvatske države se često puta koristi sintagma ‘slučajna država’. To nije točno jer ta sintagma proizlazi iz projekcije sumanutih teoretičara zavjere i sukladno tome sama sebe odsijeca u startu. Nastanak razvojnog ciklusa novostvorene države proticao je u nekoliko odijeljenja. Ona nisu zasebni, niti izmišljeni segmenti surove stvarnost. Stvoriti realnu sliku na osnovu činjenica mnogi danas smatraju nepoželjnim u svojim ‘ekspertizama’ koje su nalik raspravama i dokolici nekolicine indoktriniranih članova te iste zajednice.
Bivša država dakle SFRJ, je bila i ostala sve do svog konačnog kraha surogat utopijske misli bratstva i jedinstva pod patronatom i kišobranom SKJ odnosno Partije i JNA. Nije bilo segmenta društva u kojem nije bila uvučena partijska ruka ispravnog smjera. To je trajalo sve dok povijesne okolnosti nisu iznjedrile svu cjelovitu manjkavost totalitarnog sustava planske ekonomije i sve očajnije ekonomske situacije u zemljama koje su baštinile totalitarni sustav. U tadašnjoj SFRJ brana je počela popuštati sedamdesetih godina XX.stoljeća Hrvatskim proljećem i buntom ‘liberalnog’ dijela Partije u SR Srbiji.
Na scenu tad stupa već pomalo vremešni doživotni predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, te ‘željeznom rukom’ i surovim metodama SDS-a(ex UDBA) lomi ‘proljećare’ u tadašnjoj SR Hrvatskoj. Do konca osamdesetih godina XX.stoljeća u tadašnoj SR Hrvatskoj imamo takozvanu ‘hrvatsku šutnju’, gdje istaknuti članovi Partije i Saveza komunista(Stipe Šuvar, Milka Planinc, Dušan Dragosavac) doslovce šutke gledaju na sve lošiju ekonomsku situaciju i daljnje zatomnjivanje slobode. Koja se manifestirala u konstantnim zatvarenjem očiju narodu.Narod je osjećao neke nove vjetrove na političkoj pozornici.Opće je poznato da je 1990 približno 95 tisuća članova SKH pristupilo HDZ-u. Mnogih više iz bioloških razloga , ostali su njihovi nasljednici koji su u svojim formativnim godinama odgajani u duhu jugoslavenstva i taj „genetski kod“ jugoslavenstva u njima još uvijek postoji, i prenose ga na svoju djecu. Možda više i nisu gorljivi Jugoslaveni, ali svakako nemaju onaj potreban nacionalni zanos koji imaju djeca onih Hrvata koji nisu bili članovi SKH,a koji su jugoslavenski komunizam s pravom doživljavali kao svaku negaciju Hrvatstva. Svi ti ljudi su morali poći trbuhom za kruhom mahom u Njemačku, kada su razdvojene čitave obitelji, a u mnogim takvim obiteljima su djecu odgajali djedovi i bake. Mnogi su i ostali trajno živjeti u Njemačkoj bilo iz ženidbenih ili drugih razloga, posebice ako su tadašnju SR Hrvatsku napustili kao djeca te su se asimilirali u njemačko društvo.
HDZ kao tada državotvorna stranka je, zahvaljujući dr. Tuđmanu mnogim Hrvatima pružio nadu i stvorio uvjerenje da je s komunizmom, odnosno ektremno lijevom ideologijom za vazda gotovo. Tuđmanova „teorija pomirbe“ je bila na žalost nužnost, jer bi sve drugo dovelo do građanskog rata, kada bi opet Hrvat išao na Hrvata. Zbog čega Tuđman nije učinio lustraciju nakon Oluje možemo samo nagađati. Postoje teorije da je bio ucjenjen, da mu je obitelj uvučena u kriminal (Kaptol banka, Domagojevi strijelci, telekomunikacije itd.) Sjećam se knjige „Političko pleme“. Mislim da je autor bio S. Letica. No bez obzira na sve teorije, razlog zbog čega nije pokrenuo lustraciju dr. Tuđman je odnio sa sobom u grob. Nakon Tuđmanove smrti HDZ u svojoj politici čini „kopernikanski obrat“ i sve se više udaljuje od svojih prvotnih temeljnih suverenističkih zasada. Odigrano je sve po „planu i programu“. Na čelo HDZ-a dolazi notorni Ivo Sanader (“Hristos se rodi”), poliglot, naočit, ambiciozan, nezajažljiv za vlašću, svojevrstan kozer koji je učinio što je učinio, a što je rezultiralo činjenicom da je HDZ stranka koja još uvijek čeka pravomoćnu presudu za u najmanju ruku suspektne “poslove”. To ne treba elaborirati. Ivo Sanader, iz tradicionalne katoličke obitelji, brat svećenik, sestra, časna sestra,Ivo Sanader “melem” za nas Hrvate, katolike, domoljube, Ivo Sanader kao “paradigma zeta kojeg bi poželjela svaka punica”. Upravo „im“ je čovjek takvog „kalibra“ trebao. Razdoblje njegove sramotne vladavine stavio je „pappa in bocca“ onima koji su dočekali ono što su cijelo vrijeme u „prikrajku“ čekali svoj čas i izgleda dočekali. Kompromitirati HDZ kao državotvornu suverenističku stranku koja se je identificirala uz ime dr. Franje Tuđmana. Nakon Tuđmanove smrti stvari se događaju prema scenariju u koji su vjerojatno u velikom postotku odigrale i strane obavjesne službe, uz pomoć , treba li reći koga. HDZ doživljava “smjenu straže”!
Svi koji danas tvrde da bi Tuđman postupio isto kao što su postupali i postupaju sva čeliništva HDZ-a nakon njegove smrti ne govore istinu. Točno, Tuđman je bezuvjetno bio za Hrvatsku u Europi, bolje rečeno EZ, i cijeli svoj politički život se trudio Hrvatsku prikazati dijelom srednje europskog prostora, što ona zemljopisno i jest. No, znajući s koliko je žara i političkog zanosa, u međunarodnim odnosima kao i u razgovorima s liderima velikih svjetski država dostojanstveno, bez imalo koncilijantnosti i čvrstim političkom gardom zastupao Hrvatske interese, nitko me nikada ne će farizejski uvjeriti da bi Tuđman postupao na način na koji su postupali i postupaju čelnici HDZ-a nakon njega. Mogu samo predmnijevati, ali mislim da bi Tuđman u ovakvoj EU postupao kao što postupa Orban ili primjerice Andrzej Duda. Tuđman je bi čovjek koji se nikada, pred nikim, glede interesa Hrvatske nije saginjao, ili kao bi se to onako pučkim načinom reklo: „Ni pred kim nije skidao gaće“!
Većina braniteljske populacije su bili članovi HDZ-a. Mnogi su učinili suicid, što je nezbrisiva mrlja na političkom tkivu Hrvatske države. U pravilu su se svi osjećali poniženo, prevareno, izdano. Jedna od najprljavijih “akcija” je bila podijeliti braniteljsku populaciju po sustavu “divide et impera”. Taj prljavi posao je “odrađen” do kraja. Etiketiralo ih se kao zgubidane, kockare, one koji žive na visokoj nozi i imaju velike mirovine, što je notorna i neoprostiva laž. Projekt kompromitacija branitelja, kao i lažni medijski objedi protiv njih su isto učinili svoje.
Hrvatska politika danas čini kompromise koji su po mnogima rezultat diktata vanjskih čimbenika. Koje su njezine perspektive, posebice u svijetlu corona „krize“, jačanje anarhistički „antifa“ pokreta, urbane gerile, ostaje za vidjeti.
Ono što dodatno brine, je neuspješni pokušaj jasne profilacije stranke na desnici. To su kristalno jasno pokazali prošlotjedni izbori za novi saziv Sabora RH. Kada tomu dodamo katastrofalnu izlaznost na izbore i tragikomični, nepravedni Izborni zakon imamo to što imamo. Nukleus stranke na vlasti HDZ-a i manjinaca(Pupovac, Radin, Kajtazi) . A što reći o izdaji i prevarama na biralištima!?
Da je dobro, nije, ma koliko nas uvjeravali! Dokaza je i suviše. Za samo jedan od čitavog niza dokaza pitajte uvaženog Stjepana Šterca! Nestajemo..
Najnoviji komentari