Trideset godina ujedinjenja

Nakon okončanja Drugoga svjetskog rata Njemačka i Europa su podijeljene. Godine 1949. nastale su dvije njemačke države, jedna demokratski sastavljena(Savezna Republika Njemačka), koja postaje dio NATO-a i Europske zajednice. Druga država je nosila naziv DDR i postala je uskoro sastavni dio Varšavskog pakta. Državom je upravljala Jedinstvena socijalistička partija Njemačke(SED). To je bila rigidna komunistička diktatura koja je strogo kontrolirala stanovništvo na svom teritoriju. Obje države gotovo pola stoljeća stajale su jedna nasuprot drugoj putpuno naouružane i ideologijom suprostavljene. Dok su se zapadni saveznici pretvarali u velikoj mjeri iz okupacijske u zaštitne sile, prerastajući poslije u ravnopravno prijateljske snage, Sovjetski Savez je gotovo do samog kraja oblikovao društveno politički život DDR-a.

U siječnju 1990. se, prema anketama, 70% zapadnih Nijemaca izjasnilo za ponovno ujedinjenje, dok ih je u proljeće na Istoku Njemačke 85%. Na istoku i zapadu građani kreću u upoznavaje drugih dijelova Njemačke. Znatiželja i radost zbog ponovnog susreta su velike. Solidarnost se nije ograničila samo na 100 DM dobrodošlice, koje su omogućile lakši prijelaz na Zapad nakon pada Zida. Mnoge Savezne pokrajine, stranke, društva i udruge sklapaju prijateljstva. Crkve provode opću solidarnost.
Svi oni podupiru demokratsku pretvorbu i novi gospodarski početak u novcu, ljudstvu i stručnosti. Dotad nije postojao pojam „Bolji Zapadnjaci“ ili „Jadni Istočnjaci“. Usprkos upozorenjima i skepticizmu svi uskoro očekuju „procvat krajolika“ koji je obećao savezni kancelar Kohl. Mnogi Istočni Nijemci ispunjavaju svoje snove: tržište polovnim automobilima u Zapadnoj Njemačkoj je ispražnjeno. Čak su se krastavci, senf, mlijeko ili brašno iz Zapadne Njemačke činili ukusnijima nego domaći proizvodi kojih
je vladala nestašica.

Ljeto je 1990. godine u tijeku je Svjetsko nogometno prvenstvo u Italiji i Zapadna Njemačka igra svoje posljednje finale pod tim nazivom protiv Argentine..Andreas Brehme postiže pobjedonosni pogodak iz jedanaesterca. Zapadna Njemačka je prvak svijeta.

Utorak je, 2.listopada 1990. 14.970-ti je dan DDR-a, države koja prestaje postojati. Posljednji put sastaju se zasupnici kako bi raspustili parlament DDR-a. U Bonnu i Istočnom Berlinu stalni predstavnici DDR-a i Savezne republike završavaju svoje obveze. Rainner Eppelmann posljednjom dnevnom zapovijedi oslobađa dužnosti sve pripadnike Nacionalne narodne armije(NVA). U 21h u istočnoberlinskom kazalištu započinje službeni svečani prijem. U međuvremenu se ispred njemačkog parlamenta i oko Brandeburških vrata okuplja stotine tisuća
ljudi u opuštenom raspoloženju. U Leipzigu Sarah H. dolazi na svijet.Ona je posljedna beba rođena u DDR-u. Dvije minute kasnije DDR će postati povijest. U svom večernjem televizijskom obraćanju predsjednik Vlade DDR-a Lothar de Maiziere upozorava:-Ujedinjene Njemačke nije završeno pristupom DDR-a Saveznoj Republici Njemačkoj. Ono nije samo materijalno pitanje nego i pitanje prakticiranja stvarnog zajedništva. Ujedinjene nije dovoljno samo platiti nego ga je potrebno i svim srcem željeti.

3.listopada 1990., 00:00 sati: uz zvuke nacionalne himne iznad zgrade Njemačkog parlamenta uzdiže se zastava ujedinjene
Njemačke. Veličanstveni vatromet pozdravlja više od milijun ljudi koji zajedno slave ujedinjenje Njemačke.

Od 2004. deset srednjoistočnih europskih država pristupilo je EU. Mirne revolucije iz 1989.godine nisu bile preduvjet samo za ujedinjenje Njemačke, nego i za daljnje europske integracije. U većini EU-država ukinute su kontrole putovnica i uveden je euro.
Europa i transatlantsko partnerstvo ostaju temelji njemačke vanjske politike. Odavno su prestale brige da bi ujedinjena Njemačka mogla okrenuti leđa EU. Naprotiv, Njemačka ne samo da je pokretač proširenja i produbljenja odnosa u EU, nego se suočava s povećanim očekivanjima u preuzimanju internacionalne odgovornosti. U gospodarskom smislu, kao primjerice u vremenima dužničke krize, Njemačka se iskazuje na području europske solidarnosti. Ili vojno: 1999. Njemačka vojska po prvi put sudjeluje u jednoj borbenoj misiji, u sklopu NATOove intervencije na Kosovu, koja se provodi kako bi se spriječila humanitarna katastrofa. Slijede daljnje misije, između ostalih i u Afganistanu, ali ne bez žestokih unutarnjopolitičkih rasprava.
Težnja za provođenjem vanjske politike, koja bi u jednakoj mjeri bila u skladu kako s temeljnim vrijednostima tako i s državnim interesima, ostaje izazov.
Trideset godina godina njemačkog jedinstva: predsjednik i kancelarka Savezne Republike dolaze iz Istočne Njemačke. Tamo se broj nezaposlenih u usporedbi s 2003. gotovo prepolovio. Infrastruktura je u potpunosti obnovljena, gradovi sanirani, iseljavanje na zapad stagnira, istočnonjemački učenici su jedni od najuspješnijih na školskim ispitima. Cvjetaju li sad napokon ruže na istoku? U stvarnosti još uvijek nije došlo do izjednačenja životnih uvjeta. Stopa nezaposlenosti na zapadu je šest, a na istoku 10 posto. Gospodarska moć i dohodak dosežu na istoku 70 odnosno 80 posto zapadnog prosjeka. Istočni Nijemci su rijetkost kada je riječ
o donositeljima odluka: gotovo nema ni jednog glavnog urednika čija je biografi ja vezana uz DDR, samo četiri od 182 menadžera
na njemačkoj burzi potječu iz Istočne Njemačke. Međutim, na aktualno stanje njemačkog jedinstva ne smije se gledati crnobijelo. U usporedbi s nekim gradovima u Ruhrskoj oblasti, dijelovi Tiringije i Saske su boom-regije. Ipak, one se ne mogu mjeriti s blagostanjem južne Njemačke. Na jedno ukazuju sve ankete: za veliku većinu građana jedinstvo je već odavno nešto što se podrazumijeva. Njegov daljnji razvoj zajednička je zadaća svih Nijemaca.