izvorSott.net

Razvoj pandemije COVID-19 ostavio je mnoga pitanja neodgovorena ili nezadovoljavajuće odgovorena. Zašto su djelotvorni lijekovi bili zabranjeni dok je promovirano hipotetsko cjepivo? Zašto iznenadna zabrinutost vlasti zbog “spašavanja života”? Zašto iste mjere u desecima zemalja? Zašto nametanje zaključavanja kada su otkrivanje i tretman bolje djelovali? Zašto je virus, čija je stopa smrtnosti uporediva sa sezonskom gripom, oglašavan u tolikoj mjeri? Je li SARS-CoV-2 prirodni virus ili je stvoren u laboratoriju?

Sve mjere koje su vlasti poduzele u odnosu na pandemiju COVID-19 usredotočile su se na jedan motiv: “spašavanje života”. Taj je motiv u skladu sa stvarnom svrhom vlasti, čiji je mandat zaštititi nas, ili smo tako navedeni da vjerujemo.

To je znak progresivnog razmišljanja, iz godine u godinu, zahvaljujući ljudskim pravima, demokraciji, humanitarnosti, humanizmu i tehnološkom napretku – varvarstvo i smrt postaju stvar prošlosti. Sada smo “ljubazniji i nježniji” kako to kaže Steven Pinker:

-Okrutnost kao zabava, ljudska žrtva za zadovoljenje praznovjerja, ropstvo kao sredstvo za uštedu rada, osvajanje kao vladina misija, genocid kao sredstvo stjecanja nekretnina, mučenje i sakaćenje kao rutinska kazna, smrtna kazna za prekršaje i razlike u mišljenju, atentat kao mehanizam političkog nasljeđa, silovanje kao ratni plijen, pogromi kao frustracije, ubojstva kao glavni oblik rješavanja sukoba – sve su to bile uobičajene osobine života u većem dijelu ljudske povijesti. Ali danas su one rijetke do nepostojeće na Zapadu, a drugdje su daleko rjeđe nego ikad prije, prikrivene kad se pojave i široko osuđene kad budu izvedene na vidjelo.

orig.članak, Steven Pinker, Povijest nasilja, https://newrepublic.com/article/77728/history-violen

Dvadeseto stoljeće govori priču o milijunima nevinih ljudi koji su vlasti žrtvovali na oltaru pohlepe, laži, propagande i obmane. Činjenice su tu, tvrdoglave su i vrište: “Ne, vlasti nisu mogle manje brinuti o spašavanju života”.

Isto se odnosi i na humanitarnu sferu. Glad svake godine ubije 9 milijuna ljudi. To je 30 puta više od SARS-CoV-2 i njegovih navodnih 365.000 smrtnih slučajeva (broj smrtnih slučajeva od koronavirusa izuzetno je pretjeran – s ovom ćemo se činjenicom baviti u nastavku). Iskorjenjivanje gladi koštalo bi između 7 i 249 milijardi dolara. U međuvremenu, Sjedinjene Države već su bacile više od šest bilijuna dolara u koronavirusnu krizu. To je 24 puta više od procijenjene cijene iskorjenjivanja gladi u svijetu.

U isto vrijeme, sezonska gripa svake godine ubije između 300 000 i 500 000 pojedinaca, bez ikakvog alarma vlasti.

Očito, vlasti nije bilo briga zbog miliona koji umiru svake godine zbog malarije, gladi ili gripe. Pa zašto ova iznenadna zabrinutost zbog navodnog “spašavanja života”? Koji je pravi motiv?

Iako je zabrinutost vlasti za “spašavanjem života” u najboljem slučaju upitna, njihova žeđ za kontrolom je očita. Proteklih godina pokazali su nevjerojatan porast video nadzora, kamera na cesti, masovnog špijuniranja građana, aplikacija za praćenje, pristupa osobnim telefonima i podacima e-pošte, povećanoj upotrebi potkožnih mikročipova, biometrijske identifikacijske kartice, tehnologije prepoznavanja lica, beskrajni postupci “sigurnosnih” aerodroma, zabrana gotovine u interesu financijskog praćenja, itd. Sve ove mjere dolazile su s proporcionalnim smanjenjem osobnih sloboda.

Ne moramo se vraćati desetljećima prije kako bismo pronašli primjere državnog nasilja. U Francuskoj pokret Žutih prsluka traje već 18 mjeseci. Sve je počelo s narodnim protivljenjem dodatnom porezu na gorivo (gorivo se u Francuskoj već oporezuje na više od 60%). Milijuni su se pridružili marševima i većina građana podržava pokret. Vlasti su odgovorile na uobičajen način, gumenim mecima, suzavcem, bljeskalicama, palicama i vodenim topovima. Do sada je ozlijeđeno 24.000 žutih prsluka, 24 je izgubilo jedno oko, 5 izgubilo ruku, jedan je umro. Uhićeno je 4000, procesuirano 3000, od kojih je 1000 dobilo zatvorsku kaznu.

Međutim, ta tvrdoglava taktika države s mjerama protiv pobune rizičan je pristup, jer može stvoriti heroje i mučenike i ohrabriti narod. Nekoliko istinskih narodnih ustanka uspjelo je, primjerice kontra puč koji je 2002. godine na vlast vratio Huga Chaveza. Fizičko nasilje je ograničeno. Umjesto upravljanja tijelima, mnogo je učinkovitije kontrolirati umove, jer tada vi posredno kontrolirate tijela. Na taj način građani uopće ne mogu ni pomišljati na ideju pobune.

Kontrolirati umove je krajnji san vlasti. Čovječanstvo sačinjeno od robova, zadovoljno, drži se svake riječi vlasti, slaže se sa svime, prihvaćajući čak i neprihvatljivo. Roboti koji su odbacili svaki trag istinske osobnosti i neovisnog mišljenja ili djelovanja.

Zagljupljivanje stanovništva

Vlasti su pokušavale i često uspjevale oblikovati ljudski um raznim tehnikama. Jedan od načina za kontrolu uma je putem informacija (laži i narativa) destiliranih u svijesti građana: prekomjerna izloženost glavnim medijima na papiru i ekranima, duboka korumpiranost akademskog i istraživačkog rada i, posljednje, ali ne najmanje bitno, pad obrazovnih standarda u kombinaciji s rastućom propagandom sve više prilagođene mladima.

Kemikalije su još jedan način da se zaglupi stanovništvo. Na primjer fluoriranje vode za piće, za koju se zna da snižava IQ rezultate kod djece. U istom je smislu epidemija autizma (do 2040. godine, procjenjuje se da će 10% djece biti rođeno s autizmom) povezana s kampanjama cijepljenja. Olovo je još jedan krivac koji uzrokuje 10% intelektualnih oštećenja, njegova toksičnost za mozak poznata je stoljećima. Unatoč tome, olovo se i dalje nalazi u zubnim plombama, unutarnjim vodovodima, hrani, benzinu i vodi, kao u Flint-u, Michigan.

Prosječnom Amerikancu koji je svjedok mračnog spektra prometa s opojnim drogama na ulici, mora se činiti nezamislivim da bi vlada mogla biti upletena u međunarodnu trgovinu drogom. Nažalost, američki diplomati i agenti CIA-e bili su uključeni u promet opojnih droga na tri razine:

(1) slučajna saučesništva udruživanjem s grupama koje se aktivno bave prometom droga;

(2) podrška u trgovini prikrivanjem poznatih trgovaca heroinom i opraštanjem njihove uključenosti;

(3) aktivno sudjelovanje u transportu opijuma i heroina.

Alfred McCoy, Politika heroina: CIA-ino saučesništvo u globalnoj trgovini drogama

Ipak, gore navedene metode kontrole stanovništva imaju ograničenja. Propaganda se na kraju raspada pod težinom vlastitih kontradikcija, a kemijske se tvari obično mogu izbjeći (filtriranje, zaštita) ili ublažiti u velikoj mjeri (detoks, antioksidans).

Dakle, za vlasti ostaje temeljno pitanje: kako provesti duboku i nepovratnu kontrolu uma nad stanovništvom?

Iako propaganda ili kemikalije mogu imati značajan utjecaj na ljudski organizam, postoji nešto mnogo fundamentalnije što je danas, nadohvat duge ruke vlasti: naš vlastiti genetski kod. Naš um i naše tijelo uglavnom su proizvod našeg DNK. Ako možete pravilno promijeniti nečiji genetski kod, možete promijeniti i “izvorni” način razmišljanja. A jedan od najboljih načina duboke i trajne promjene ljudske DNK su virusi.

Prava priroda virusa
Virusi su jedan od najstarijih organizama, njihovu prisutnost potvrđuje čak 550 MYA. Oni su ujedno i najbrojniji organizmi na našem planetu sa 1031 virusa samo u oceanima. To je 10 bilijuna više od procijenjenog broja zvijezda u Svemiru (1021). Virusi su ujedno i, daleko, najraznolikiji organizmi, s procijenjenih 100 milijuna različitih vrsta virusa na Zemlji. Za usporedbu, na našem planetu postoji oko 5500 poznatih vrsta sisavaca.

Unatoč toj zapanjujućoj superiornosti, raznolikosti i velikom broju, na kraju 19. stoljeća Louis Pasteur otac teorije klica koji je klice (uključujući viruse) ograničio na isključivu patogenu ulogu: širenje bolesti, patnje i smrti.

Ta je pogrešna teorija prevladavala do pojave genetskih istraživanja, što danas sugerira da bi istina o virusima mogla biti gotovo suprotno onome što je tvrdio Pasteur:
Jedan od najvažnijih radova ovog stoljeća, koji je prodrmao svijet, bilo je objavljivanje slijeda ljudskog genoma. Otprilike polovica, možda čak dvije trećine sekvence sastoji se od više ili manje kompletnih endogenih retrovirusa (ERVs) i povezanih retroelemenata (REs) […]. Raspravlja se o podrijetlu REs kao ostacima drevnih retrovirusnih infekcija linija klica koje su postale evolucijski fiksne u genomu.

Oko 450 000 ljudskih ERV (HERV) elemenata čini oko 8% ljudskog genoma koji se sastoji od značajnih retrovirusnih elemenata poput gag, pol, env gena i bočnih dugih terminalnih nizova (LTRs) koji djeluju kao promotori. Howard Temin, jedan od otkrivača reverzne transkriptaze, 1985. već je opisao elemente endogenih retrovirusa koji se procjenjuju na oko 10% sekvence genoma čovjeka i miša.

Stvarni broj je oko 45% koliko se danas procjenjuje. U nekim genima, kao što je gen inhibitora B proteinske kinaze (PKIB), utvrdili smo oko 70% sekvencija povezanih sa retrovirusom. Postoji li ograničenje? Bi li to moglo biti 100%?
Moelling K, Virusi i evolucija – Prvo virusi? Osobna perspektiva

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/article/PMC6433886/

Naš DNK kod doslovno je napravljen od virusnih nizova. Ova prevalencija virusnih nizova u ljudskoj DNK je zapanjujuća čak i kada se uzmu u obzir samo poznati virusni nizovi. Ovu sveprisutnost potvrđuju brojne kopije istog virusnog niza pronađenog u cijelom ljudskom genomu:

ljudi, s obzirom na ogromno širenje mjesta umetanja koje uključuju tih 30 do 50 obitelji virusa i 200 ili tako nešto podskupina. Ako, na primjer, pogledamo samo HERV klon 4-1 varijantu porodice HERV-E koju je proučavao Sekigawa u odnosu na SLE, ljudski genom je sadržavao 85 primjeraka virusa na raznim mjestima integracije unutar različitih kromosoma.

Frank Ryan, Virolution https://books.google.fr/books/about/Virolution.html?id=NSVVAQAAQBAJ&source=kp_book_description&redir_esc=y

Pored toga, većina virusnih sekvenci integrirana je u naše nekodirajuće gene. Geni za kodiranje su poput glazbenika, koji umjesto stvaranja zvuka proizvode bjelančevine, koje su temeljni građevni blokovi svih životnih oblika. Geni koji ne kodiraju igraju još temeljniju ulogu, oni su poput redatelja koji kontrolira glazbenike, modulirajući ekspresiju kodirajućih gena.

Mnogobrojne virusne sekvence pronađene u našoj DNK nisu genetski neutralan arhaizam; sada je dokazano da endogeni virusi imaju korisne učinke na domaćina:

Godine 1996. Roy J Britten s Kalifornijskog tehnološkog instituta uspio je nabrojati deset primjera u kojima su endogeni retrovirusni nizovi pomogli regulirati ekspresiju korisnog gena. Sedam od deset primjera bili su ljudi.
Ne samo da endogeni virusi imaju korisne učinke, već se čini da je njihova prisutnost čak neophodna za postojanje životnih oblika:
kada je Corrado Spadafora, talijanski istraživač koji je proizveo takav pionirski rad na istraživanju raka, primijenio lijek protiv obrnute transkriptaze u ovom vrlo ranom stadiju embriogeneze kod miša, sav razvoj prestao je u 4 – staničnom stupnju. Čini se da endogeni retrovirusi igraju vrlo duboku, ako potpuno nepoznatu ulogu u ovoj ranoj fazi u embriogenezi sisavaca.
Uloga virusa toliko je istaknuta u ljudskoj DNK da se neki istraživači pitaju: -Jesu li virusi naši najstariji preci?

Da bismo koristili analogiju, virusi koji unose nove informacije u naš genetski kod slični su ažuriranjima softvera. Iz ove perspektive, bolesti uzrokovane egzogenim virusima fizička su manifestacija borbe nosača da se prilagodi ovom “ažuriranju”. U rijetkim slučajevima dolazi do smrti – računar je prestar, nije spreman za promjenu ili ne može apsorbirati ažuriranje. Ali kako kaže kineska poslovica: “stablo koje pada, stvara više buke od rastuće šume. Ažuriranje je u većini slučajeva uspješno i potpuno asimptomatsko:

Istraživali smo podatke o sekvenci koja ne pripada ljudima iz sekvenciranja cijelog genoma krvi od 8 240 pojedinaca, od kojih nijedan nije konstatovan za bilo kakvu zaraznu bolest. […] mapirali smo sekvence na 94 različita virusa, uključujući sekvence iz 19 ljudskih DNK virusa, provirusa i RNK virusa (herpesvirusi, anellovirusi, papiloma virusi, tri polomavirusa, adenovirus, HIV, HTLV, hepatitis B, hepatitis C, parvovirus B19 i virus gripe) u 42% sudionika studije.
Obično je egzovirus bezbolno deaktiviran i integriran u našu DNK; postao je endogeni virus. Nove informacije o virusima pohranjene su u našem “tvrdom disku” (našem genomu). Nove informacije – nizovi endogenog virusa integrirani u našu DNK – opskrbljuju nas s proširenom složenošću i funkcionalnošću.

Navedeno pokazuje rasprostranjenost virusa u našem genetskom kodu i vitalnu ulogu koju oni igraju. Ta perspektiva pruža drugačiji završetak tekuće rasprave o tome jesu li virusi životni oblik ili ne. Zapravo, virusi izgledaju osnovniji od samog života; oni su nositelji informacija (genetski kodovi) iz kojih proizlazi biološki život. Virusi su više od života: oni su sam izvor života; oni su informativni prekursori, pokretači životnih oblika.

Virus za promjenu uma

Gore navedeno pokazuje temeljnu ulogu virusa u razvoju i evoluciji života, uključujući i ljudski život. Oni su oblikovali naša tijela, naše organe i naš um. Iz ove perspektive, nije iznenađujuće da endogeni virusi, pa čak i egzogeni virusi, utječu na ponašanje domaćina.

Poznato je nekoliko virusa koji mijenjaju ponašanje životinjskog domaćina. Bjesnoća “otima” mozak i uzrokuje agresivnost domaćina. Virusi iz obitelji Baculoviridae kod svojih domaćina potiču promjene u načinu prehrane i odabiru okoliša. Kod konja se zna da Bornavirus uzrokuje ukočenost, hiper-razdražljivost, bojažljivost i agresivnost.

Virusi također mijenjaju ponašanje kod ljudi:
Primjećuju se duboke promjene u ponašanju nakon infekcije središnjeg živčanog sustava nekim virusima. Razdražljivost, nesanica, hiperaktivnost i poteškoće u učenju neki su od poremećaja u ponašanju koji su opisani i kod ljudi i kod životinja s infekcijom središnjeg živčanog sustava.

Na primjer, virusni encefalitis kod ljudi je obično izazvan arbovirusima, uključujući virus Zapadnog Nila, herpes viruse i enteroviruse. Simptomi uključuju razdražljivost, letargiju i napadaje. Kod ljudi bjesnoća uzrokuje delirij, nenormalno ponašanje, halucinacije. U značajnom broju bolesnika s depresijom i šizofrenijom pronađeni su tragovi Bornavirusa. Subakutni sklerozirajući panencefalitis uzrokovan je mutantnim virusima ospica koji upadaju u mozak. Simptomi uključuju bizarno ponašanje, trzanje mišića i napadaje.

Ali nema potrebe tražiti rijetke egzotične viruse da bi pronašli učinke promjene ponašanja, ili čak pozitivne učinke promjene ponašanja. Chris Reiber u 2010. godini pronašao je dokaze da svakodnevni virus poput virusa gripe mijenja ponašanje ljudi čineći ih društvenijima.

Budući da su virusi aktivna komponenta cjepiva, nije iznenađujuće da su primijećene promjene u ljudskom socijalnom ponašanju kao odgovor na uobičajena cjepiva.

Umjetni virusi

Prvi dizajnirani molekul DNK napravio je 1972. Paul Berg. Berg je kombinirao DNK virusa majmuna SV40 s lambda virusom. To je bilo prije gotovo 50 godina.

Desetljećima su dizajnirani virusi bili uobičajena praksa. Aktivni sastojak u većini suvremenih cjepiva je genetska sekvencija izvađena iz virusa (niz koji se smatra imunogenom, ali nije patogen). Rad objavljen prije 19 godina opisuje kako se genetski modificirani virusi mogu koristiti za razvoj cjepiva.

Slično tome, genska terapija koristi genetski modificirane viruse za isporuku gena koji mogu izliječiti genetske bolesti. Prvi slučaj uspješne genske terapije kod ljudi izveo je Martin Cline 1980. U novije vrijeme, 2004., genetski modificirani virus dizajniran je za iskorištavanje samoživog ponašanja stanica raka i liječenje raka.

Umjetni virusi se koriste i kod sisavaca (zaštita od miksomatoze za zečeve), biljke (otpornost na bolesti na stablima narandži) i insekte dizajnirajući viruse koje prenose insekti koji imaju sposobnost modificiranja gena usjeva na već zasađenim poljima. Ovaj virus u osnovi pretvara ne GMO usjeve u GMO usjeve nakon što su posađeni.

To pokazuje da su dizajnirani virusi danas česti i da prirodni virusi mogu promijeniti ponašanje. Ali viruse mogu stvoriti ljudi i promijeniti njihovo ponašanje. To je tema članka koji je 2011. objavio laboratorij u Rostocku:
Pristupi genske terapije utječu na životinjske modele kod nekoliko psihijatrijskih poremećaja, uključujući ovisnost o drogama, afektivne poremećaje, psihoze i demenciju, mijenjajući parametre ponašanja putem intervencija na molekularnoj i staničnoj razini. […] koristi se stereotaktična intracerebralna injekcija genetski modificiranih virusa.

Umjetni SARS-CoV-2
Hipoteza prema kojoj je SARS-CoV-2 “pobjegao” iz laboratorija isprva je izgledala neobično, ali s vremenom je stekla privlačnost zbog nekih zagonetnih dokaza. Do te mjere da su brojna izvješća iz glavnih medija [ 1 ], [ 2 ], [ 3] potvrdla da američka obavještajna istraživanja istražuju mogućnost da je virus došao iz laboratorija. Luc Montagnier je umirovljeni francuski istraživač. Dobio je Nobelovu nagradu za medicinu za 2008. godinu za otkriće HIV-a. Budući da je umirovljeni dobitnik Nobelove nagrade čini ga manje podložnim različitim pritiscima (otkazivanje bespovratnih sredstava, negativno izvještavanje medija, društveni pritisak). Za razliku od većine svojih kolega, on može i želi reći što misli.

Montagnier je opisao SARS-CoV-2 kao “Frankeštajn virus” kojeg je stvorio čovjek, kombinirajući različite vrste virusa. Prema Montagnieru, Frankeštajn virus je načinjen od prirodnog koronavirusa koji dolazi iz šišmiša, ali ovom modelu dodani su nizovi vrlo slični HIV-1 i parazitu Plasmodium falciparum, koji je odgovoran za malariju. Ovo bi moglo objasniti zašto je hidroksiklorokin – lijek protiv malarije – učinkovit protiv SARS-CoV-2.

Na pitanje: “Nije li koronavirus bio prirodan?” Montagnier je odgovorio: “Ne, to nije bilo prirodno, to je bio rad profesionalaca, molekularnih biologa. To je vrlo precizan rad, mogli bismo ga nazivati ​​i vrlo detaljnim radom!
Montagnierove tvrdnje o dizajniranim umetcima sekvence HIV-a u SARS-CoV-2 potvrđene su u radu pod naslovom “Neprirodna sličnost jedinstvenih umetaka u vrhu proteina 2019-nCoV na HIV-1 gp120 i Gag”, koji su se morali povući zbog “prevelikog pritiska”. Dvoje drugih istaknutih virologa, naime Ruan Jishou sa Sveučilišta Nankai i Li Huan sa Sveučilišta Huazhong, došli su neovisno do istog zaključka.

Judy Mikovits bila je direktorica laboratorije američkog Nacionalnog instituta za rak i bila je dio tima koji je prvi izolirao retrovirus miševa XMRV. Također je nekoliko godina radila u Fort Detricku, najzloglasnijem istraživačkom laboratoriju za bio-oružje američke vojske. Mikovits je jedna od rijetkih koja se usudila kritizirati skandal s cjepivom, zbog čega je kasnije izgubila karijeru, štednju i ugled. Ona je javno izjavila da, s obzirom na zapanjujući broj (1.200) mutacija između novog SARS-CoV-2 i virusa šišmiša, to mora biti stvoreno:
Ispitivač: Vjerujete li da je ovaj virus [SARS-CoV-2] stvoren u laboratoriju?

Mikovits: […] To se prirodno ne može dogoditi. Netko nije otišao na tržnicu, nabavio šišmiša, virus nije skočio direktno na ljude. To ne funkcionira tako. To je ubrzana evolucija virusa. Da je to bila prirodna pojava, trajalo bi do 800 godina.
Bruno Coutard je istraživač za IHU Méditerranée Infection, jednu od najvećih svjetskih ustanova za istraživanje virusa. Travnja 2020. Coutard i sur. objavio je u Antiviral Research detaljnu analizu SARS-CoV-2:
“Godine 2019. u Wuhanu u Kini pojavio se novi koronavirus (2019-nCoV) koji inficira ljude. Njegov genom je sekvenciran, a informacije o genima odmah puštene. Unatoč velikoj sličnosti sa sekvencom gena za SARS-CoV i SARS-u slične CoV, identificirali smo čudno mjesto rascjepa poput furina u vrhovima proteina 2019-nCoV, koji nedostaju ostalim SARS-u slične CoV. […] Ovo mjesto rascjepa poput furina… može pružiti pojačanu aktivnost proteinu 2019-nCoV za učinkovito širenje u ljudskoj populaciji.

Češka molekularna biologinja, Dr. Soňa Peková objasnila je da je SARS-CoV-2 umjetan zbog njegove duboko modificirane “kontrolne sobe”:
promjene gena i prijepisi, umetanja, brisanja i druge složene promjene u veličini kontrolne sobe RNK SARS-CoV-2, da ga je priroda stvorila kaotično i nasumično, virus bi jednostavno propao jer ne bi mogao funkcionirati na uredan način.

Norveški znanstvenik Birger Sorensen i australijski znanstvenici iz Adelaidea i Melbournea došli su neovisno do istog zaključka: SARS-CoV-2 stvoren je od čovjeka jer virus koji nikada prije nije viđen kod ljudi ne može biti tako savršeno prilagođen ljudima:
“Ovo je novi virus koji nikad prije nije bio kod ljudi, ali ima izuzetno visoko vezivanje za ljudske receptore, što je vrlo iznenađujuće. Gotovo je savršeno prilagođen čovjeku i to ne može biti bolje.
Umjetni dodaci sekvenci HIV-a i malarije, kreiran rascjep sličan furinu, aminokiseline dodane dizajnom, duboko modificirana kontrolna soba, izvanredna prilagodba na ljude. Svi ti dokazi ukazuju na virus stvoren od čovjeka. Imajte na umu da su to samo dokazi koje je iznijelo nekoliko znanstvenika koji su se usudili progovoriti..

Za koju je svrhu izrađen?
Ako je SARS-CoV-2 stvorio čovjek, sljedeće pitanje glasi: “Koje su se značajke davale dizajniranom SARS-CoV-2 u usporedbi s njegovim prirodnim precima?”

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, usporedimo SARS-CoV-2 s njegovim prirodnim srodnicima, SARS (teški akutni respiratorni sindrom) i MERS (Respiratorni sindrom na Bliskom Istoku), koji su samo dva od pregršt drugih koronavirusa koji mogu zaraziti ljude. U ovu ćemo usporedbu uključiti i sezonsku gripu (virus gripe).

Prenosivost
Brzina prijenosa (R0) mjeri prosječni broj osoba kontaminiranih jednim nosiocem. R0 za SARS-CoV-2 iznosi između 3 i 5. To je nekoliko puta više od SARS-a s R0 jednakim 1,8 i MERS-om čiji je R0 niži od 1. Slično tome, sezonska gripa je umjereno zarazna, a njezin R0 iznosi oko 1,3.

Patogenost:
Masovno testiranje na Islandu pokazalo je da je 50% nosioca SARS-CoV-2 bez simptoma. Ovaj se broj podudara sa slučajem Diamond Princess gdje je 75% nosioca bilo asimptomatsko. SARS i MERS su visoko patogeni sa samo 7-13% i 25,4% zdravih nosioca. Sezonska gripa pokazuje sličnu patogenost sa asimptomatskim udjelom između 4 i 28%

Smrtnost:
Zemlje koje nisu provele masovno testiranje daju umjetno napuhanu stopu smrtnosti, jer je broj zaraženih ljudi podcjenjen s obzirom na gore opisani visoki udio asimptomatskih nosioca.

Island je bio jedna od rijetkih država koja je provela masovna testiranja i ono pokazuje postotak smrtnosti od 0,5%, što je točno isti broj zabilježen na brodu Diamond Princess. Ipak, ovaj postotak obično je precijenjen jer spaja “mrtve s SARS-CoV-2” sa “mrtvima zbog SARS-CoV-2” usprkos očiglednim faktorima komorbiditeta.

Komorbiditeti, pridružena oboljenja su bolesti ili stanja koja postoje zajedno sa glavnim oboljenjem ili osnovnom bolešću kod istog bolesnika. Značaj pridruženih oboljenja ogleda se u tome što ona mogu utjecati na izbor liječenja, učestalost komplikacija, a također i na stopu preživljavanja.

Osim toga, financijski poticaji dani za smrt od COVID-19, gotovo nepostojeće sezonske smrtnosti od gripe ove zime (koja se umjesto toga računa kao smrtnost od COVID-19) i lažne potvrde o smrti, sve je to doprinijelo prekomjernom napuhavanju stope smrtnosti od COVID-19 još više.

Unatoč tim prenapuhanim brojevima, SARS pokazuje znatno višu stopu smrtnosti (9,5%), a MERS je 68 puta smrtonosniji sa stopom smrtnosti od 34%. Tipična sezonska gripa obično ima stopu smrtnosti od 0,1%, što je usporedivo sa stopom SARS-CoV-2 nakon što se zanemare prekomjerni brojevi.

Neurološki učinci:
SARS-CoV-2 pokazuje iznenađujuće visok postotak neuroloških učinaka. Ovisno o izvorima, između 36% i 84% CoVID-19 bolesnika pokazuju neurološke učinke.

Uz to, SARS-CoV-2 izaziva širok spektar neuroloških simptoma: sporije kognitivne brzine manje od normalne, zbunjenost, jaka uznemirenost, encefalitis, napadaji, utrnulost, moždani udar, vrtoglavica, tromboza venskog sinusa, moždana krvarenja, glavobolja, gubitak ukusa i gubitak mirisa.

U ovom trenutku, znamo neke osobine umjetnog SARS-CoV-2 u usporedbi s njegovim prirodnim srodnicima MERS, SARS i manjim dijelom gripe. Stoga možemo zaključiti koji su bili ciljevi virusa.

SARS-CoV-2 definitivno nije bio dizajniran da ubije, upravo suprotno, nosioci su morali ostati živi (niska smrtnost). Više od toga, nosioci su trebali biti nevidljivi (niska patogenost), a virus se morao daleko širiti (velika prenosivost).

SARS-CoV-2 osmišljen je da se široko i tiho širi i dopre do mozga, utječući na područje koje se odnosi na moralno utemeljene odluke i poslušnost. Što su dizajneri namjeravali izmijeniti u mozgu nosioca? Je li cilj virusa bio povećati poslušnost?

CJEPIVA
Dr. Robert Malone, začetnik tehnologije mRNA cjepiva, zabrinut je što zemlje s najmanjim postotkom cijepljene populacije imaju najmanji broj novih slučajeva Covida. Zemlje s najvećim postotkom cijepljene populacije bilježe sve veći broj novih slučajeva Covida.

Dr. Malone dijeli svoje izračune na temelju podataka CDC / VAERS:

3-5 puta je vjerojatnije da će Pfizer cjepivo uzrokovati hospitalizaciju za mladiće u dobi od 12 do 17 godina nego što će to uzrokovati sam Covid. Za djevojke iste dobi postoji vjerojatnost da će cjepivo za 4-5 puta izazvati mogućnost hospitalizacije, nego sam Covid.

Djevojke u dobi od 12 do 17 godina imaju 72 % veću vjerojatnost da će umrijeti od cjepiva nego od Covida.

Evo još jednog izvještaja koji se ne može provjeriti ili opovrgnuti, jer tiranija pod kojom žive zapadnjaci neće dopustiti da se izvješće prizna.

Prema ovom izvještaju, Azijati su s cjepiva prešli na Ivermektin.

Nažalost, zapadni svijet ima medije koji potiskuju suprotna stajališta umjesto da ih uvode u javnu raspravu. Većina zapadnih ljudi čuju samo laži koje služe interesima establišmenta. Zapadni narodi su u svakom smislu zaslijepljeni od Ministarstva propagande.

Lažljivi obnašatelji dužnosti, zdravstveni birokrati i ostale vrste prevaranata, koji su plaćeni od strane velikih tehnoloških tvrtki kako bi lagali, uporno tvrde da su novozaraženi zaraženi “Delta” varijantom, te uz to tvrde da cjepiva navodno štite od nove varijante.

Ravnateljica CDC-a Rochelle Walensky lažno tvrdi da “ako ste u potpunosti cijepljeni, bit ćete zaštićeni ste od teškog COVID-a, hospitalizacije i smrti, a čak ćete biti i zaštićeni i od poznatih varijanti, uključujući i delta varijantu, koja kruži svijetom.” Neovisni znanstvenici sugeriraju da je porast slučajeva među cijepljenim zemljama uzrokovan samim cjepivom koje u tijelo oslobađa bjelančevine šiljaka, kao i virus. Prevaranti i dalje skrivaju činjenice, a neovisni stručnjaci koji zovu na uzbunu i dalje se cenzuriraju, ismijavaju i prijete im.

U tijeku je zataškavanje prave zdravstvene katastrofe, koja se odvija ispred naših očiju.

Evo najnovijeg CDC izvješća o štetnim učincima cjepiva. Imajte na umu da sustav izvještavanja VAERS bilježi u najboljem slučaju samo 10 % nuspojava cjepiva.

Postoje i izvješća u kojima se tvrdi da je VAERS ozbiljno podcijenio smrtne slučajeve. Kako su tiskani, TV i NPR mediji 100 % su nepouzdani, s velikim postotkom internetskih medija, stoga je teško odgonetnuti što učiniti s ovim izvještajem.

Ovdje je velika količina stručnih informacija o takozvanim Covid cjepivima i njihovim vrlo stvarnim opasnostima: pogledajte ovo.

Prije mjesec dana objavio sam zabrinutost dr. Roberta Malonea, zbog opasnosti koje cjepiva predstavljaju za mnoge dijelove populacije.

Veliki problem s kojim se suočavamo jest taj što je gotovo cijela zdravstvena struka, vlade i velik broj medija potplaćeni kako bi širili bombastične vijesti o tome da su cjepiva rješenje za probleme. Veliki i sve veći broj smrtnih slučajeva i štetni učinci cjepiva i dalje nazivaju “rijetkim”.

Oni za nevjerojatan broj novih slučajeva među cijepljenim populacijama optužuju mutaciju ili novu varijantu.

Njihova je sposobnost razmotriti je li samo cjepivo uzrok novog izbijanja. Ljudi koji su krivi za masovne prijevare, ubojstva i ozljede nisu u stanju prepoznati svoju pogrešku. Budući da su nesposobne ili korumpirane vlade štitile proizvođače cjepiva od odgovornosti, nema pomoći obiteljima ubijenih cjepivom niti medicinske pomoći onima koji su dobili nuspojave zbog cjepiva.

Umjesto toga, zdravstvene ustanove nastavljaju s cijepljenjem s mnogim poslodavcima i sveučilištima (gdje se sada zahtijeva cijepljenje), a budale iz Ovalnog ureda žele čak slati svoje agente, koji bi išli od vrata do vrata, kako bi cijepili “anti-vaxere”.

Francuska i Grčka pokušavaju nametnuti Covid putovnice, kako bi prisilile cijelu svoju populaciju da prihvate cijepljenje neprovjerenim, eksperimentalnim i sada dokazano vrlo opasnim cjepivom. Biden zahtijeva da Facebook cenzurira sve one koji preispituju Covid cjepivo.

Posvuda smo svjedoci potpunog i totalnog neuspjeha vladinih i javnozdravstvenih birokracija.

Neki su liječnici i znanstvenici zabrinuti da će bjelančevine šiljaka u cjepivima, koja napadaju vitalne organe tijela, dovesti do toga da visok postotak cijepljenih može umrijeti u roku od tri godine, a posljedica će biti raspad društava. Doista, moglo bi biti prekasno za popravljanje situacije, a establišment je u potpunom poricanju.

Autor: Dr. Paul Craig Roberts

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *