Što čini jedan narod sretnim?
Na ovo nimalo olako pitanje, pojedinci svih ovih godina prizemnom retorikom nastoje pojednostaviti iznošenjem jednostavnih odgovora. To pak znači da je u društvu prevladao onaj narativ kakav smo praktički, defacto i de jure, generacijski naslijedili od svojih predaka ili pak od snaga koje su svoje izvore crpili i još uvijek crpe ostajući na liniji bivšeg Saveza Komunista.Indikativno je to, da u tom kontekstu i poredku pojedinac ostaje na neki način talac mase(indoktrinirane) koja usisava njegov vitalni dio. Njegov duh postaje zarobljen u mističnoj oazi ‘domoljublja’.
Pomnijim sagledavanjem posljedica koje su na drustvo ostavile pomalo nakaradne i blagorečeno ‘zločeste nakane’ , te želja pojedinaca za dobivanjem moći, dovelo je naše društvo(državu) na rub.
Je li ispravno uzimati retoriku mase kao domoljubnu mjeru u pogledu stvaranja zdravih pretpostavki koje će u doglednoj budućnosti činiti temelje jedne države? Na to pitanje dobijemo odgovor ako kritčki sagledamo naš tridesetogodišnji put, i eho koji bi nam trebao odzvanjati.
Blistavilo zanosa te neupitna želja za stvaranjem, pretvorila se tijekom godina praktički u jedan nacionalni očaj.
Sve ono zašto je nešto prikladno odmjereno i potrebito, kako pojedincu tako i svima u zajednici otvorilo je Pandorinu kutiju paradoksa.
Odjednom sve je super, postaje ništa nije dobro.
Imamo to, da naša bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva(M.Dalić), postaje milijunašica, a nama ostalima ostade samo ‘domaćica’.
Sretni?
Sa ovima – ne baš .Lustracija se čini kao vapijući zov običnog malog čovjeka. Čekamo ju godinama. I čekati ćemo.
Najnoviji komentari