Mjesec suza

Netko je divno izrekao misao da bez suza nema života. Jednostavno rekli bi mnogi.
Pa se pitamo zar se i suze mogu lažno prikazati!? Možemo li biti savršeni glumci u ipak nesavršenom svijetu obmana i trikova?
Prikaz suza uvijek je bila nepresušno vrelo komentiranja nečijih suza kao obmana koje idu u smjeru navođenja šireg auditorija na pogrešan zaključak.
Nalazimo se u mjesecu svibnju koji je za nas posebice emotivno povezan na simboličan način, urastao je u našu bol.
Možemo zaključiti da nas proljeća kroz povijest nisu mazila. Uvijek se sjetimo pogubnih udaraca na slabije kada treba zaokružiti misao.
No, u našem(hrvatskom) slučaju, mjesec svibanj je mjesec odmazde i terora nad mojim narodom. Tko danas može zaboraviti svibanjsko proljeće i na tisuće prekinutih života u Austriji(Bleiburg). Tko može biti bezdušan i izreći nekakav suvisli odgovor bez suza na samu spomen na stotine izgubljenih dječih života širom Hrvatske i BiH? Čovjek jednostavno zanijemi i samo mogu suze krenuti. To je bio cvijet Hrvatske.
Prekinuto je na tisuće cvjetova hrvatstva sve da bi netko danas i posvema neoprezno izrekao, lažne su to suze!?
Ma kako? Može li čovjek ne zaplakati kada mu u vidnom polju nestaju njegova djeca, roditelji, suborci? Sve je to cvijet hrvatski.