Jedina prava reakcija na velikosrpsku i jugokomunističku akciju koja je urodila trajnim plodom dogodila se 1991. pod vodstvom dr. Franje Tuđmana(14.svibanj 1922- 10.prosinac 1999.).Zato je i završila u sveopćoj dekroatizaciji i detuđmanizaciji. Nije rehabilitirano ni 1 posto lustriranih, otpuštenih, pregaženih, šikaniranih, procesuiranih i etiketiranih Hrvata koji su stvarali državu i bili pokošeni po 3. siječnju 2000. u diplomaciji, vojsci, policiji, kulturi, medijima, državnoj upravi, državnim tvrtkama, lokalnoj samoupravi… Najgore je prošla hrvatska vojska, o čemu svjedoči, među ostalim pokazateljima, broj samoubojstava branitelja, koji je više negoli zastrašujući – teško je dobiti obrambeni rat, a još teže izgubiti pobjedu u miru. Hrvatska vojska je najgore prošla i kad smo potpali pod komunističko oslobođenje 1945.
Državu su zajahale snage koje su izgubile Hrvatima nametnuti rat. Nemoguće je ne vidjeti da su upravo te snage glavna kočnica države i nacije. Reakcija će se dogoditi kad počnemo stvari, događaje, arbitre i pojave imenovati pravim imenom i stavljati ih u provjereni povijesni kontekst, a ne u beskvasne rasprave politpovjerenstva i jednonacionalnih biltena.
Kako bi se taj proces odgodio što dalje u budućnost, Hrvatima su oduzeti mediji, banke, stranke i egzistencijalna sigurnost. U zamjenu dobili smo dužničko ropstvo u tuzemstvu i slobodno iseljavanje u inozemstvo, ali i povjerenstva za beskorisno trošenje vremena u kombinaciji s velikosrpskom agitacijom i propagandom kreativne laži. Već se iz zrakoplova može vidjeti kako takvo neodrživo stanje bez represije, nasilja i kombinacije mekih i tvrdih oblika i metoda totalitarizama, nije moguće održavati u nedogled.
Suočimo se sa suvremenošću kako bismo se mogli suočiti s prošlošću. Nisu Nijemci u svom suočavanju sa prošlošću u “povjerenstvo” uzeli nijednoga hitlerovca. Kad su se Rumunji 1989. godine suočavali sa prošlošću nisu u povjerenstva imenovali Ceauseescuove ljubitelje njegova lika i djela. Kad se pak Hrvati suočavaju s prošlošću, dvadeset i osam godina poslije Rumunja, u povjerenstvo imenuju komunističke ideologe, čak i onkologe, pa i ljude koji i danas promoviraju Tita čija je vojska s crvenom petokrakom podruprtom četničkom kokardom izvršila agresiju na Hrvatsku. Dva puta! Prvi put s doslovnim desetkovnjem cijeloga naroda.
Blokada suočeljvanja je, dakle, totalna – dolazi s lijeva, desna i velikosrpskih krugova. Ono što u svemu tome daje kiselu nadu odnosi se na zakon fizike – svaka akcija izaziva reakciju. Ili kako je je to narod davno prije Newtonova trećega zakona kretanja slikovito opisao – svaka rit dođe na šekret!
Nadu potkrepljuje i nepisano pravilo hrvatske nacionalne povijesti proživljene u jugoslavenskoj zajednici – Hrvat reagira tek kad mu neprijatelj doslovno prijeđe kućni prag. Zato suvremeni neprijatelji, znajući povijest hrvatskih reakcija na neprijateljske akcije, svoje operacije doziraju, stvarajući kontinuiranu atmosferu niskoga protuhrvatskoga intenzitteta, da se Hrvati ne dosjete o čemu se radi. Nastoje hrvatstvo svesti na “privatnu stvar” uz roštilj i gemište. Vjeru mu zgurati u skučenu sakristiju, identitet preodgojiti, a živo, poduzetno i kreativno hrvatstvo sprešati u četiri zida ili poslati u emigraciju. To je Titov recept, koji je preuzeo iz totalitarne Jugoslavije, a ova pak iz načela velikosrpskih ideologa.
Priča o porastu desnog ekstremizma i ustaštva plod je utjelovljene i dobro plaćene laži među nama, taktike mi ili oni i želje “ćeraćemo se još”. Vrijeme je da Hrvatska prešutno pristajati biti hranidbenim lancem protuhrvatskih ekstremista i njihovih ideologa. Vrijeme je da ozbiljno shvatimo upozorenje SOA-e. Sinergija poruka Povjerenstva i Biltena potvrđuje nalaz SOA-e. Oboje su naime, hrana lijevom i četničkom ekstremizmu u modernoj hrvatskoj državi, koja je nastala voljom hrvatskoga naroda za vlastitom državom, ali i kao reakcija na lijevi jugokomunistički i velikosrpski četnički ekstremizam, koji se u pogodnim trenutcima pretvara u otvoreni protuhrvatski teror.
Izvorni tekst : Nenad Piskač
Najnoviji komentari