Mi plivamo u oazi ‘samospoznaje o svojoj svemogućnosti’, koja seže do granica maksimalne zdravorazumske rasteljivosti.
Doista, nedokučivi su puti Gospodnji. Može li se to saznanje donekle prebaciti na čovjeka prošlosti, današnjosti i budućnosti?
Mi danas ne govorimo o apstraktnim pojmovima filozofskih misli, nemamo namjeru mudrovati, nego moram(o), želim(o) i htjeli bismo priznati samome sebi da nas vode fragmenti naše nesređene nutrine. Koja luta i hrani se mimikom i gestama naše okoline, odnosno živih bića u vakumu naše neznatnosti. Ali ne, ne želimo to priznati, jer nas je strah da ćemo iznevjeriti, koga? Sebe!
Nedosljednost je inače jedna od osobina modernog bića današnjice. Jer sigurno je da ništa nije sigurno!? No, je li to točno? Nije..
Kao što jedan nadobudni filozof onomad reče da je najvažnija filozofska spoznaja:-Bolje je usred sunčanoga ljeta kupati se u moru, nego zimi raditi u mračnom uredu! To je daleko, predaleko od spoznaje. Jer ona je uvjetovana našom lažnom percepcijom, koja nam budi osjećaja topline ljeta i mora, a odurno nam izgleda spoznaja da moramo raditi u mračnom uredu! Ali to ne mora biti takvo, jer i ljeti mora znaju biti hladna a dani i noći kišovite! Isto tako i toplina grijalice u uredu, ne može pokvariti dojam zime koja bjesni vani.
Dakle, kognitivna percepcija oblikuje našu misao i osjećaje te nas tjera na zaključak, ovo hoću jer mi se sviđa, a ovo ne želim jer mi je odurno.
Citirati ću Witgensteina(kojeg nadobudna osoba x obožava):
-Mudrost je hladna i u tom smislu glupa. Vjera je s druge strane strast. Moglo bi se i ovako reći .Mudrost samo sakriva život od tebe. Mudrost je kao hladni sivi pepeo koji prekriva žeravcu koja sjaji. Mudrost je bez strasti. A vjera je ono što Søren Kierkegaard naziva strašću..
Dakle, biti ću slobodan i jasan Wittgenstein sa vjerom nema ili pak ima vrlo malo dodirni točaka, uostalom on nije bio praktičan vjernik. Što to znači? Znači da nije odgovorio odzivom vjernika svojom transcedencijom, molitvom , ufanjem i nadom. Nego je ‘bježao’ od Svevišnjega..
Što je vjera u kršćanina(katolika)?
Sažet prikaz vjere svih kršćana nalazi se u ispovijesti Presvetoga Trojstva. Krštenjem u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga, postali smo Isusovi učenici, Božja djeca i prijtelji. Različitost triju osoba u jedinstvu istoga Boga(KKC 254) označava , u odnosu na druge religije, temeljnu razliku vjere u Boga i slike čovjeka. On je istiniti Bog i pravi čovjek, začet po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije.
Što znači biti praktičan vjernik(To Wittgenstein nije bio)?
Po krštenju kršćanin je postao novi stvor, osposobljen da živi duhovno. Zato biti praktični vjernik kršćanin znači biti Kristov, pripadati Kristu, a to onda znači nasljedovati Krista, ravnati se po Duhu, a ne po tijelu.
Međutim, sada dolazimo do nove spoznaje kod Wittgensteina, koja mu veli:- ja idem putem gnoze(spoznaje), koju ću kasnije uklopiti u krćčanstvo kojemu nominlno pripadam i usputno žalim što ne živim životom praktičnog vjernika, te ću nastojati moliti i živjeti sakramentalnim životom!?
Zar je zaista nastavio živjeti životom kršćanina?
U rovovima Prvog Svjetskog rata je čitao Schopenhauera, Tolstoja i Nietzschea!? Pa zar se postaje i ostaje katolikom čitajući ovu trojicu? Prije, možebitno je odrastanje i sazrijevanje u nihilističkom stilu.
Citirat ću osobu x(obožavatelja Ludwig Wittgensteina), kao odgovor na pitanje , postoji li Bog?
Evo što veli osoba X:-Slavoj Žižek je ponosno izjavio da nikada u životu nije izravno odgovorio na neko pitanje (a ipak je cijelo vrijeme odgovarao kroz svoje bezbrojne knjige i predavanja!??
Da Slavoj Žižek, ljevičarsko umišljeno ‘filozofsko’ piskaralo, koje si je dalo zadatak da tautološkim rječnikom, dakle govoreći do beskrajnih granica svoje i strpljivosti auditorija, ne izrekne ništa činjenično, potrkepljujuće i makar približno točno.
I onda za kraj Wittgensteinova djela. Koliko ih je imao? Ukupno dva! Jedno djela za života(Logisch-Philosophische Abhandlung 1921.) i jedno posthumno( Fiozofska istraživanja, 1953.)
Toliko o Ludwigu Wittgensteinu i njegovim obožavateljima
Ti nisi ono što misliš da jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast.
(Tomislav Ivančić)
Najnoviji komentari