Poradi promatranja misaonih procesa iz cjeline određene teme odnosno definicije iste te teme, izoliraju se elementi zbog kvalitetnijeg njihovog promatranja. Ovdje ćemo se usredočiti na pojam praznika u službi ideologije, točnije napadnu operaciju nacističkog vođe A.Hitlera i njegovih jedinica na Sovjetski Savez, kodnog naziva Barabarossa i državnog praznika u RH . Koja se može i treba dovesti u kontekst ‘revolucionarnog’ odgovora Kominterne i njenih ogranaka, a samim time i ogranka koji je nastao na teritoriji Banovine Hrvatske, točnije Kraljevine Jugoslavije.
Dakle, 22.lipnja 1941.godine u 3 sata i 15 minuta nacistička Njemačka napada SSSR, a istoga dana stiže ‘odgovor’ KPJ/KPH(ilegalne skupine), točnije Sisačkog partizanskog odreda, kao reakcija na taj napad.
Kominternin pouzdanik Josip Kopinić u naputku komunistima tjedan dana poslije, 29.lipnja. lipnja ističe kako je ‘svaki partijac dužan braniti SSSR’!? MIlovn Đilas veli:-Mi smo pozvali narod na ustanak tek kada je Hitler napao Sovjetski Savez?
Ivan Šibl nema nedoumica oko toga, za koga su se borili partizani i komunisti:-Borili smo se za Sovjetski Savez, prvu zemlju socijalizma i za pobjedu međunarodnog proleterijata. To je bio naš credo i ti su nas ciljevi pokretali.Dakle, narod nije pozvan na ustanak kad je napadnuta Kraljevina Jugoslavija, nego kad je napadnut SSSR!? Ovdje imamo oksimoron i paradoks slavljenja 22.06., kao praznika (u današnjoj RH)koja i pored priznanja u to vrijeme visokih komunističkih i partizanskih dužnosnika da je komunističko partizanska borba bila primarno motivirana ideološkim razlozima, odnosno obranom SSSR-a kao ‘prave domovine’ revolucije. Njima je bio važniji SSSR od obrane same Jugoslavije ili, drugim riječima, obrana Jugoslavije bila je važna samo u onoj mjeri u kojoj je to odgovaralo strateškim ciljevima Kominterne!? Partizani na poziv Moskve bježe u šumu i dižu pobunu , tzv. ‘ustanak’ i dok Staljin nastoji u svojim govorima istaknuti tradiciju ruskog naroda i njegove simbole , komunisti na čelu s Titom se služe “ikonografijojom komunizma”..Ustanak je bio prvenstveno usmjeren protiv NDH.
Suprotno mitovima koji se od devedesetih propovijedaju u Hrvatskoj, Hrvati nisu na početku rata u znatnome broju participirali u partizanskome pokretu. Nešto veći priljev Hrvata u partizane uslijedio je tek u drugoj polovici 1942., a osobito nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. U vrijeme početka pobune protiv NDH u partizanskom je pokretu prevladavao srpski element, dok je udio Hrvata bio od ne osobito velikog značenja. Na ‘savjetovanju’ predstavnika štabova i komandanata narodno-oslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije u Stolicama 27. rujna 1941. u vezi s razvitkom partizanskoga pokreta u Hrvatskoj Tito je dao sljedeću ocjenu: -Slabost partizanskog pokreta u Hrvatskoj je u tome što on uglavnom obuhvata srpsko stanovništvo na Kordunu, u Lici itd., a međutim vrlo mali broj Hrvata – seljaka. Najsvjesniji dio radništva odazvao se pozivu Komunističke partije i stupio u partizanske redove. Ali ni ti odredi nemaju dovoljno podpore od hrvatskog stanovništva . Simo Dubajić komentirajući stanje u Trećoj dalmatinskoj brigadi piše: -Preterao je Nitonja kad je napisao da je među nama partizanima bilo šest stotina Hrvata. Toliko ih nije bilo sve do pada Italije. Bilo ih je ukupno stotinjak.
Dubajić dalje navodi da je sastav njegovih «triju bataljona bio sto posto srpski, a samo Drugog pedeset posto hrvatski». Partizanski general Milan Kuprešanin navodi kako su 98 % pripadnika njegove partizanske postrojbe u Lici sačinjavali Srbi. Josip Kotnik svjedoči da su pobunjenici uglavnom imali potporu u selima naseljenima srpskim stanovništvom. U siječnju 1942. Tito je Adilu Zulfikarpašiću izjavio: -Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se 95% Srba. Izaslanik Vrhovnog štaba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar, 17. ožujka 1942. javlja Titi o situaciji u Hrvatskoj i Vojvodini, napominjući kako i u Dalmaciji glavninu partizanskog pokreta sačinjavaju još uvijek Srbi! Pavle Gregorić, član CK KPH, pokušavajući pridobiti za suradnju zastupnika HSS-a, Tomu Vojkovića, u svibnju 1942. govori o važnosti da u oslobodilačkoj borbi sudjeluju i Hrvati, pogotovu zato što se u partizanima nalazi golema većina Srba, a znatno manje Hrvata. Dajući ocjenu dotadašnjega političkog rada komunista u sjevernoj Hrvatskoj, komunist Ivan Marinković je u prosincu 1942., među ostalim, zaključio:-Naši drugovi nisu uspjeli da uvjere hrvatskoga seljaka da je jedini pravi put pristupanje partizanima, i u tom pravcu treba još mnogo da se radi..
I danas nakon svega, ogroman broj ideoloških poklonika ‘ljubičice bijele'(J.B.Tito), dijele sve ‘zasluge’ dotičnome što je bio na čelu represivnog sustava, ali je, eto, ta represija bila manja od represije nekoga drugog sustava, poprilično je tragikomičan “argument”. Po istoj bi, naime, logici mogli hvaliti i osobu koja je, primjerice, izmasakrirala petero ljudi. Jer, netko drugi izmasakrirao je njih petnaest! No i tvrdnja da je SFRJ bila slobodnija od ostalih komunističkih zemalja u Europi stoji na vrlo klimavim nogama. Jugoslavija je, naime, prema izvješću Amnesty International-a sredinom osamdesetih godina imala razmjerno broju stanovnika najveći broj političkih zatvorenika u čitavoj komunističkoj Europi. Nije poznato kako jugofili i titoisti objašnjavaju taj podatak.
Je li ovo praznik hrvatskog naroda?? Nije i točka.
Izvor: Ivančica KNAPIĆ, «Gordana Vlajčić: U čemu se pogriješili komunisti», Vjesnik, Zagreb, 21.i 22. lipnja 1991;
Ivan JELIĆ, Tragedija u Kerestincu : Zagrebačko ljeto 1941., Globus, Zagreb, 1986., 63.;
Milovan ĐILAS,, 81.;
Ivan ŠIBL, Sjećanja I, 40;
Josip BROZ TITO, Intervjui, August Cesarec, Zagreb, 1980., 309.
- lipnja 1941. počeli smo stvarati krvlju zapečaćeno bratstvo sa Sovjetskim Savezom – jamstvo naše slobode i nezavisnosti», Vjesnik, 5./1945., br. 54, Zagreb, 22. lipnja 1945., 1.
«Živjela prva godišnjica bratskog saveza naroda SSSR-a i Jugoslavije», Vjesnik, 6./1946., br. 301, Zagreb, 11. travnja 1946., 1.
P. MORAČA, D. BILANDŽIĆ, S. STOJANOVIĆ, Istorija Saveza komunista Jugoslavije – kratak pregled, 113.
Najnoviji komentari