Što čini jedan narod sretnim?
Na ovo nimalo olako pitanje, pojedinci svih ovih godina prizemnom retorikom nastoje pojednostaviti iznošenjem jednostavnih odgovora. To pak znači da je u društvu prevladao onaj narativ kakav smo praktički, defacto i de jure, generacijski naslijedili od svojih predaka ili pak od snaga koje su svoje izvore crpili i još uvijek crpe ostajući na liniji bivšeg Saveza Komunista.Indikativno je to, da u tom kontekstu i poredku pojedinac ostaje na neki način talac mase(indoktrinirane) koja usisava njegov vitalni dio. Njegov duh postaje zarobljen u mističnoj oazi ‘domoljublja’.

Pomnijim sagledavanjem posljedica koje su na drustvo ostavile pomalo nakaradne i blagorečeno ‘zločeste nakane’ , te želja pojedinaca za dobivanjem moći, dovelo je naše društvo(državu) na rub.
Je li ispravno uzimati retoriku mase kao domoljubnu mjeru u pogledu stvaranja zdravih pretpostavki koje će u doglednoj budućnosti činiti temelje jedne države? Na to pitanje dobijemo odgovor ako kritčki sagledamo naš tridesetogodišnji put, i eho koji bi nam trebao odzvanjati.
Blistavilo zanosa te neupitna želja za stvaranjem, pretvorila se tijekom godina praktički u jedan nacionalni očaj.
Sve ono zašto je nešto prikladno odmjereno i potrebito, kako pojedincu tako i svima u zajednici otvorilo je Pandorinu kutiju paradoksa.
Odjednom sve je super, postaje ništa nije dobro.

Protekle godine iza nas kao da su bile teške prepreke po svom sadržaju i formi za cjelokupno društvo. Potrošeno je enornmo mnogo financijskih sredstava za održavanje jedne cjeline koju je poodavno nagrizao metastazirajući oblik korupcije. Tako da je naš nakaradni materijalizam pojeo naše domoljublje.

Imamo to, da naša bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva(M.Dalić), postaje milijunašica, a nama ostalima ostade samo ‘domaćica’.

Sretni?

Sa ovima – ne baš .Lustracija se čini kao vapijući zov običnog malog čovjeka. Čekamo ju godinama. I čekati ćemo.

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *